Život prije društvenih mreža
Kakav bi nam život bio da je Internet postojao davnih godina kada smo mi, današnji 60 i plus godina bili klinci, kad smo bili mlađarija zvana teenageri? Nemoguće je znati s ove točke gledišta. Vjerojatno bi sve novo prigrlili kao i današnja generacija. Ali, tada je to bila naučna fantastika. Radio, gramafon i ploče...to je bilo već tu, poznato i privaćeno odavno. U vrijeme ranog djetinjstva moje generacije, a pogotovo onih rođenih prije 1960. veliki tehnološki napredak je bila veš mašina, televizor, (prvo crno-bijeli) u boji kasnije. Oni koji su u to vrijeme imali doma telefon, bili su bome neke važne ličnosti ili su živjeli u gradu. Periferija je kaskala za napretkom. Danas...nema više granica po pitanju dostupnosti informacija svih mogućih vrsta, samo ako imaš dobar mobitel.I novca da si ga najprije kupiš, jasno. Pa plaćaš pretplatu ili bonove. To malo čudo te locira, plaća račune, otvara svijet i mnoštvo informacija kao i dezinformacija, fotografira, snima sve i svašta, imaš sat za buđenje, kalendar, podsjetnik i tajmer, prognozu vremena, pohranjene omiljene pjesme,čitave albume ako želiš. Moguće se posvaditi preko njega a da nisi rekao riječ, samo tipkanje, dapače čak i to nije potrebno jer se pojavilo mnoštvo prigodni smajlija, gifova itd. Debeli prsti i slab vid mogu bome zakuhati nesporazum. Svi mi, starije generacije također, smo se lako navikli, dapače, postali i sami ovisni o svim pogodnostima koje mali ekrančić pruža. Informacija putuje u sekundi bilo da si u istoj ulici ili na drugom kontinentu. Ostaneš pet minuta bez interneta već te spopada nervoza i taj tren se zove služba za korisnike određenog operatera. zašto, o zašto nema internetske veze?! Pet minuta nije prošlo...Olakšanje veliko kad je veza ponovo uspostavljena. Nikad ne znaš, možda baš tu sekundu bude nešto od životne važnosti.Daa...da. Već sasvim mala djeca znaju koristiti mobitele i upaliti omiljenu igricu ili crtani film. Držati korak s vremenom postalo je ipak naporno za starije generacije.Neki se dugo opiru novotarijama. Jedva su pristali nositi običan mobitel na nagovor zabrinute djece... koriste ga samo za važne pozive. Glasovne. Ostalo ne žele znati.Ima i takvih.
A kako je onda u neko prošlo vrijeme izgledala naša komunikacija, kako smo se dogovarali, kako smo stigli na sastanke i bilo kamo uopće? Unaprijed dogovorenim mjestom i vremenom sastanka. Uživo, ne online. Pisma i brzojavi su bili od životne važnosti. Duga putovanja pisma koje se iščekivalo kao što ozebli iščekuje sunce. Strpljenje se podrazumijevalo. Nije pomogla nestrpljivost u prelasku pisama preko oceana, pa njegovom sortiranju i raspoređivanju. Strpljen spašen. Loše vijesti su putovale brzinom kojom su dolazile i dobre. Pisma su se čuvala kao dragocjenost kad su stizala od voljenih. Tužbe i loše vijesti mogle su biti zgužvane i bačene u vartu da od njih postane pepeo i dim, figurativno. Baciti i slupati mobitel nakon svađe nije isplativo, bez obzira na prepisku. Kontrola emocija danas je bolja? Možda da, možda. Kad su prvi telefoni bili u upotrebi kao jedino sredstvo razgovora na daljinu mogao si zalupiti slušalicom o aparat da se stol zatresao. Odušak za ljutnju, bijes izazvan komunikacijom s osobom tamo negdje daleko ili blizu, s one strane žice...gdje god. Lupanje slušalicom također izumire, a to je samo po sebi bilo jasno kao dan. Poruka drugoj strani bez dodatne riječi. Bum, tres!
Sada se možeš posvađati ako nemaš s kime uživo, s umjetnom inteligencijom. Ako baš imaš potrebu.Haha. Ali AI će te prvo upozoriti da je programiran na kulturno i pristojno ophođenje, spreman je doduše na argumentiranu raspravu ...samo izaberi temu. Eto, moguće je posvaditi se, kulturno, doduše, a da se nikome nisi zamjerio. To je dobra strana, pa čak i poučna. Nije umjetna inteligencija za odbaciti. Zrnce razuma je potrebno ipak za razlučiti stvarnih od izmanipuliranih situacija i fotografija . Prostor za manipulacije je postao ogroman, ali... sve se da isključiti jednim klikom. ON i OFF. Tko to želi.
piše Zvijezdana Šantek
Nema komentara:
Objavi komentar