Lantanin blog : Novi Dvori Jelačićevi...Zaprešić

Novi Dvori Jelačićevi

Mnogi gradovi imaju svoje zelene oaze; parkove i park šume koje oplemenjuju grad svojim zelenilom, svojim stablima i šarenim cvjetnim gredicama. Mali je to djelić slobode za građane stegnute betonskim barijerama svojih stanova. Tamo, u tom zelenilu, volimo udahnuti punim plućima, šetati, djeca mogu trčati do mile volje.Vjerujem da baš svaki grad na svijetu ima svoj mali zeleni „otok“ . Zagreb ima lijepi Maksimir, mali grad Zaprešić, nadomak Zagrebu ima Nove Dvore Jelačićeve. Centar Zaprešića je udaljen nekih 20-tak km od samog središta Zagreba. Ono po čemu je većini ljudi poznat ovaj dio županije Zagreb je zapravo shopping centar „Westgate“, najveći takav centar u Hrvatskoj, trenutno, a to će ostati, baš kao i svaki prošli, do izgradnje nekog novog, još većeg trgovačkog centra. Ti shopping centri su kao neki blještavi dvori novog doba, dvori u koje svatko može ući pa uživati u sjaju ponude robe široke i svekolike potrošnje. Tamo nema čega nema, a treba li nam toliko shopping centara, eee… to je već drugo pitanje! U takve sjajne dvore dobrodošli su svi sa valjanom potrošačkom karticom ili cashom, a oni drugi koji su zaglavili u recesiji, malo manje. Pa, u koju god grupu sami sebe svrstali ili ako vam jednostavno ostane koji sat vremena nakon shoppinga, postoji mjesto gdje možete prošetati, odmoriti i baciti kratak pogled na prošla stoljeća. Dva kompleksa, velike površine koji praktički gledaju jedan na drugog, ali sasvim različitih sadržaja; Westgate i Novi Dvori Jelačićevi.

Najpoznatiji vlasnik ovoga imanja bio je hrvatski ban Josip Jelačić (rođen 16. 10.1801.u Petrovaradinu -umro 1859. u Zagrebu) koji je obnovio i dogradio dvorac, dao urediti perivoj i prilaznu aleju te sagradio kapelicu Sv. Josipa koja se nalazi u neposrednoj blizini dvorca.

U park šumi kompleksa Novi Dvori Jelačićevi ako dođete u rano proljeće dočekat će vas zelenilo i miris srijemuša ili medvjeđeg luka već na samom ulazu u perivoj, ljeti će vas dočekati ugodan hlad u šumi stoljetnih stabala, a za ljubitelje golfa postoji vježbališta za golf. U blizini je i konjički klub Trajbar team … zelena oaza nadomak brzo rastućem, modernom, mladom gradiću.

O samom liku i djelu bana Josipa Jelačića napisano je mnogo toga i može se pronaći na Wikipediji i raznim knjigama koje se bave njegovom ulogom u stvaranju hrvatske povijesti. Neću se stoga baviti njegovim likom, već mjestom gdje je proveo posljednje godine svojeg burnog života.

Novi Dvori nastali su iz nekadašnjeg Susedgradsko-stubičkog vlastelinstva. Kao prvi vlasnici Novih Dvora spominju se Zrinski, no nakon pogibije, bolje reći nepravednog smaknuća Petra Zrinskog 1671. godine, ovo imanje pripalo je obitelji Čikulin. Ta plemićka obitelj je u posjed dobila Susedgrad, Lužnicu i još neke posjede. Nedaleko Susedgrada kojeg su nazivali Stari Dvori, plemićka obitelj Čikulin podigla je zgradu, kuriju, koju su tada nazvali Novi Dvori. Ženidbenim vezama novi vlasnici postaju bogata i moćna plemićka obitelj Sermage koja prvi puta obnavlja dvorac sredinom 18. stoljeća. Slijedeći vlasnici bili su Festetići te moćna obitelj Erdody. Ban Josip Jelačić je 1852. godine kupio od Aleksandra Erdodya , navodno za 175 000 srebrnih forinti. Imanje je ostalo u vlasništvu obitelji Jelačić sve do 1934. kada je umrla grofica Ana Jelačić, posljedni potomak te obitelji. Nove Dvore je oporučno ostavila hrvatskom narodu, osnovavši četiri zaklade s dobrotvornim svrhama. Nesretni ban Jelačić nije dugo uživao u Novim Dvorima, nakon vojne karijere i službi koje je obnašao, tek se u kasnijoj životnoj dobi odlučio skrasiti i oženiti s mlađahnom Sofijom(imala je tek 16 godina kada se udala za 50-godišnjeg bana). Josip Jelačić umro je 1859. godine, te je nakon njegove smrti imanjem upravljala mlada udovica grofica Sofija,rođ, Stockau do 1863. godine. (U Zagrebu, put između Cmroka i Tuškanca nazvan je „Sofijin put“ upravo po mladoj grofici Sofiji. Kasnije je taj put preimenovan u „Dubravkin put“ ) S obzirom da se grofica ponovo udala za grofa Adolfa Dubskog, imanje je oporukom pripalo banovu bratu grofu Đuri Jelačiću. Ban Jelačić, osim kćerkice Ane koja je preminula od kolere 1855.g. ne napunivši niti godinu dana, djece nije imao. Đuro Jelačić imao je isplatiti grofici Sofiji 30000 forinti, te je nastavio uzorno voditi gospodarstvo. Njegovom smrću, ova obitelj, Jelačić Bužimski, nije imala nasljednika u muškom koljenu, te kćer grofa Đure, grofica Anka nastavlja gospodariti dvorcem i imanjem uspješno, ali nakon njezine smrti, dvori nisu nikada više doživjeli takav sjaj. Počeli su propadati, te su čak uz samu zgradu dvorca u periodu nakon 1945. izgrađeni neki potpuno neprimjereni objekti koji se nikako nisu uklopili u ovu povijesnu cjelinu a i inače u tom periodu nastale su najveće štete uslijed nemara, neodržavanja i dozvoli unošenja i gradnje potpuno neprimjerenih sadržaja. Tek nakon 1990. počelo se razmišljati o obnovi ovog kompleksa, te je do danas obnovljena žitnica i vršilnica, dvorac tek djelomično, a mnogi sastavni dijelovi imanja još čekaju svoj red za obnovu. Vjerujem da će jednom zasjati punim sjajem.