DVORAC LUŽNICA

 Dvorci su mi uvijek bili izuzetno zanimljivi. Nekada davno, pri pogledu na neki lijep dvorac u mojoj mašti bi se začas pojavili snažni, časni plemići u galopu na vranim ili bijelim konjima. To su obično bili vrli junaci, spremni život dati za svoje ideale, za čast svoje nježne djeve i za domovinu. Junaci  su to bili žarka pogleda, plamtećeg od junaštva ili ljubavi prema svojoj gospi. A djeve su imale duge vilinske kose, raskošne haljine s krinolinom i koračale su sitnim korakom stazicama lijepog perivoja čekajući sa strepnjom pisamce od ljubljenog. Danas nema vitezova, nema djeva u krinolinama, nema poruka s pečatom, poslanih po glasniku.Takvi likovi mogu iskočiti samo iz nekih viteških i povijesnih romana. Marija Jurić- Zagorka ih je napisala mnogo.

Na prijelazu savske doline u Marijagoričko pobrđe, zapadno od Zaprešića, nalazi se Lužnica jedan od najslikovitijih dvoraca ovog dijela Hrvatske. Prostrani perivoj skriva dvorac koji je vidljiv tek s ceste koja vodi prema Brdovcu i slovenskom graničnom području. S te točke vidljivo je južno pročelje dvorca, a prilaz dvorcu moguć je i sa sjeverne strane, od ulice J. Anića  koja se nastavlja na ulicu Matije Skurijenija i prolazi uz srednju školu "Ban Josip Jelačić". Široka cesta, svaku joj stranu prate visoki stupovi javne rasvjete, nogostupi za pješake odijeljeni travnatom trakom od ceste, obilježena je i biciklistička staza. Prilazim dvorcu koji pripada prvoj spomeničkoj kategoriji.Ulazna vrata ograde od kovanog željeza dijele perivoj dvorca od okolnog okruženja.Ulaz za šetače pješake je slobodan, iako na recepciji nema nikoga da bih provjerila ja ulazim kroz mala vrata ograde koju tiho zatvaram za sobom, kao da se bojim da bih mogla probuditi neku uspavanu princezu.No, nema ovdje princeze,  plemićke obitelji koje su ovdje živjele u prošlim vremenima više nisu vlasnici ovog prekrasnog jedinstvenog imanja.Vlasnik posjeda od 8,1 hektara zemljišta na kojem se nalazi dvorac Lužnica  je Družba sestara milosrdnica iz reda sv.Vinka Paulskog. Redovnice ovoga reda  koje su kupile posjed još 1925 godine od plemićke obitelji Rauch održavaju imanje i perivoj, a uz dvorac je izgrađen i novi, moderni objekt sa 60 soba i prostorijama za svakodnevni život starih i bolesnih sestara. Sestre organiziraju brojne seminare duhovne obnove, seminare raznih tipova, razne kreativne tečajeve i radionice za učenike i odrasle. Časne sestre se brinu za imanje doslovno, upravo sam vidjela časnu kako juri na traktorskoj kosilici.Trava im je uistinu uredno podšišana, drveće zadivljuje svojim vrstama, oblicima i veličinom. Ogromna stara platana natkrilila se nad sjevernim dijelom perivoja izazivajući divljenje i mameći pogled prema najvišim, snažnim granama. Jezerce, brojne klupe i nadstrešnice ovdje su da  namjerniku i gostu pruže mir i odmor. Predivan mir koji remeti tek pokoja žabica kada skoči u jezero ukoliko ju je korak šetača uznemirio.Jedna lijepa, bijela maca ležerno se ispružila i lješkari u travi. To je čuvarica perivoja. Kućice za ptice, kip BDM, decentne oznake Križnog puta duž parka kojim se prolazi i moli u prigodne dane, mostići i pošljunčane staze živica uredno i brižno podrezana, lopoči na jezeru i mnoštvo, mnoštvo ruža! Crvene stablašice, ružičaste ruže tamnih i svijetlih nijansi, bijele ruže...Ima tu još mnogo vrsta cvijeća i raslinja koje plijeni ljepotom.
O povijesti dvorca, ukratko:
Jednokatni barokni dvorac građen je u drugoj  polovici  18.st. Godina 1791.urezana je na rezbarenoj vertikali stuba glavnoga drvenoga stubišta vjerojatno označava godinu glavne preinake, a možda, kako kažu, i gradnju dvorca. Prvi vlasnik dvorca bila je obitelj Čikulin podrijetlom iz Italije. Posljednja plemićka obitelj koja je posjedovala dvorac je bila obitelj Rauch.

Veličinom i bogatstvom fasadne dekoracije, balkonom te velikim i oblikom drugačijim prozorima, središnji rizalt na južnom pročelju ističe u vanjskom volumenu dvorca glavnu dvoranu otvorenu prema jugu i prema dvorišnoj sjevernoj strani. Ograda balkona od kovanog željeza nosi inicijale Levina Raucha,

Na prvom katu nalazi se mala kapela sv. Križa sačuvanim kasnobaroknim inventarom. Od dvorskog inventara ostalo je sačuvano nekoliko kaljevih peći iz 19 st., kamena balustrada na stubištu i četiri ugradbena ormara u glavnoj dvorani.

Oko osam hektara velik perivoj čini s dvorcem jedinstvenu prostornu kompoziciju. Gospodarske građevine, kuhinjski vrt i voćnjak zajedno s dvorcem i perivojem čine funkcionalnu i oblikovnu cjelinu visoke arhitektonske vrijednosti. Perivoj je vjerojatno nastao potkraj 18. stoljeća nakon izgradnje dvorca. Mekane linije krivudavih staza pejzažno oblikovanog perivoja rezultiraju izvanrednom likovnom uravnoteženošću. Bilo je tu  do današnjih dana promjena koje se mogu primijetiti i u strukturama od kamenčića opletenih žicom koje predstavljaju ukras a u takvim su detaljima skriveni crijevo za vodu i sl.. Golema platana je vjerojatno najstarije preostalo drvo, jer kako su u novinama jednom prilikom sestre kazale, partizani su netom po završetku rata imali namjeru srušiti dvorac, jer je on bio simbol feudalizma, ali zauzimanjem sestara i svih okolnih domaćih ljudi dvorac je bio pošteđen, no „glavom“ su platile neke egzotične vrste drveća kojih je u to vrijeme bilo mnogo. Čak i stabla su od tadašnje vlasti smatrana neprijateljima sistema...ostatak nepoželjnog feudalnog uređenja.

Danas je perivoj upotpunjen nadstrešnicama i drvenim klupama za odmor. Na jednu klupicu   sjela sam i ja da se malo odmorim. Pogled mi je odlutao na bočnu kulu i pitala sam se da li je baš u toj kuli možda mala Marija Jurić  počela smišljati svoje priče i junake kojima je i mene kroz razdoblje starijih razreda osnovne škole zaokupila? Moguće …jer Marija Jurić –Zagorka upravo je u dvorcu Golubovec u Zagorju, pa i u ovom dvorcu živjela od 3. do 13. godine svoga života. Njezin otac je u tom razdoblju bio upravitelj imanja grofa Raucha. Marija je bila izuzetno nadareno dijete, grofica Rauch ju je zapazila te je obiteljski učitelj  u jednoj od kula podučavao uz djecu gospodara i Mariju. Da li je upravo boravak u takvom  ambijentu raspirivao maštu djevojčice, kasnije žene koja je napisala mnoštvo povijesnih romana? Nije nemoguće.(Marija Jurić Zagorka bila je i novinarka te pisala za više novina koje su tada  izlazile, a neko vrijeme bila je i urednica poznatog časopisa "Obzor".) Sva sila njezinih živopisnih junaka i junakinja mi je u tom perivoju prošla glavom, a koliko sam ih tek zaboravila…eh!  Nera pepeljaste divne kose i njezin Siniša, Gordana, ljepotica bademastih očiju, dvor Matije Korvina i sva sila likova i zapleta, vojvoda Iločki,  Damir,Gordana, pa  Vilena, Draženić i Jelenko (eh, taj Jelenko!).Bilo je u Zagorkinim romanima junaka i krasnih djeva svih boja očiju, opisa poput: Krasankine oči plave poput različka, Jadrankine poput jadranskog mora, Gordana ljepotica bademastih očiju, a neke riječi kao da su bile obavezne u takvim romanima. Tako je tamo sve gorjelo od plamtećih pogleda, žarkih cjelova, zatomljenih čežnji, ponosa, časti, oštrih mačeva i hitrih konja. Danas, danas je neko sasvim, sasvim drugo vrijeme... 

Ulicom uz srednju školu "Ban Josip Jelačić"

Pogled na Samoborsko gorje i Plješivicu u daljini

Ograda od kovanog željeza i ulaz u perivoj dvorca Lužnica

 

prilaz dvorcu i glavnom ulazu sa sjeverne strane

 Ulaz u dvorac sa sjeverne strane

brojne ruže krase cvjetni dio perivoja; u pozadini stara ogromna platana

Jezero u perivoju dvorca Lužnica

bunar od suhih kamečića opletenih žicom koja ih oblikuje

Dvorac se zrcali u jezeru...

predivni ružičasti lopoč na jezercu

Ima i bijelih lopoča...

 Južno pročelje izbliza...

tužna vrba svojom kosom dugom miluje jezero...

bočna strana dvorca 

stablo s kućicom

kip Majke Božje

Bijela maca- čuvarica perivoja

ogromna platana

šetnice

brojne nadstrešnice, klupe i mostići

u ovoj drvenoj kućici je recepcija i info mjesto-preko ljeta ne radi