Šume Medvednice danas 24.2.2017.

Naše šume

Medvednica, pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih izvora pitke vode rapidno mijenja svoj izgled. Čak i ljudi koji nisu često  imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke gore su uočili razmjere devastacije šume. Stanovnici svih podsljemenskih naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno povećao broj teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz opustošenih šuma Medvednice  i uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod težinom tereta koji  ti neumorni dizelski divovi  odvoze u nepoznato. Taj teret koji zauvijek odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše oči gledaju, dio svježih mirisa koje vjetar donosi, hladovina i mir. Ta stabla su bila dio živog svijeta. Sada...sada su suha drvna građa i  nikada više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i šumarija tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije osjećaje  i ne poštujući  povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta. Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se lijepe jele po vrhu medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Koperanti rade što i kako im se prohtije, prave sustavne kontrole nema.  Kažu U PP Medvednica,  to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose svoj broj. Park prirode bi se trebao baviti isključivo zaštitom šume i životinje,  a ne opravdavati nepopravljivo.

Njima su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u vizure s  kojima smo  se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak 100 godina.  Ali, došlo izgleda takvo vrijeme... pohlepa, profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga  mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj, spremi profit  u džep, ostavi pustoš  iza sebe.  Kada više  ovdje ne bude drva za izvoz, ići dalje i opet krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.

Čak se i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina obnavljale i na način da je tadašnja  šumarija organizirala prijevoz za stanovnike sela koji su htjeli raditi na sadnji šumskih mladica. Uz  dnevnicu.

Jelovečka šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do Njivica, šume iznad  Markuševca, Markuševačke Trnave i Bidrovca su ne prorijeđene, već su neke potpuno posječene. Padine brda su obrijane, ništa nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već posječene dobrano je istočkan crvenim točkama. Vučje jame su na redu za uništenje. Dakle, nastavlja se sječa. A sve to u parku prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim izletnicima i rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na pretek. Malo se privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se voćnjaka održava i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti skloništa i hranu u šikarama bliže naselljenim područjima. Nije ni čudo, one više nemaju u šumi mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama Medvednice( po mojem mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to je devastacija) inspekciji Ministarstva okoliša te je rečeno da će se,  navodno, obaviti nadzor nad nekim lokacijama. Možemo se samo (uzaludno!)nadati da nova uprava HŠ-a  neće raditi na isti način kao prethodnici. Ha...možeš mislit da neće, još jačim tempom harače po šumama već na početku.😠

Nji

Jelovec i Jelovečka šija, šume koje su prošle godine još bile tu...

         Ista lokacija, ove zime nakon sječe

Bačun, sječa šume se nastavlja(fotografije poslao g.Marijan Špiček)

Bačun prema Njivicama...svi putevi razrovani, drveće posječeno i čeka brzi transport.