*
Miris brašna iz mlina, miris crnog grožđa iz podruma uz mlin; visoko na zidu okačena je odrezana cijela grana loze, s tamnim grozdovima izabele, prava divota. Suho sijeno, šumske jagode, izazovu sjećanje na vožnju na punom vozu sijena na ljetnim praznicima. Predivno volovi bijelih šiški vukli su kola...kotači bi povremeno poskočili preko kamena pa bi se i sijeno protreslo. Miris čaja od lipe u kuhinji s prozorčićem koji gleda na potok i na slap. Miris bakinog svježe ispečenog kruha... ta osjetila nas vode u drugu dimenziju. Onu u koju se nitko nikada nije fizički vratio. U djetinjstvo. Zapanjujuće je kako određeni miris na trenutak udahnut negdje u prolazu, negdje gdje ga ne očekuješ, probudi dijete u tebi koje se u sekundi vrati na mjesto kamo ga je prepoznat miris poveo. Miris svježe mljevenog brašna je povratak na potok u Jezerinama, u kuću djeda Petra, gotovo da i čujem prepoznatljiv šum visokog vodenog slapa i žubor potoka. Mirisi su putovanje.
Nema komentara:
Objavi komentar