*
Probuđena čežnja
Putnici u punom tramvaju su strpljivo podnosili sporu vožnju najdužom zagrebačkom ulicom, mnogi su ravnodušno zurili van zabavljeni svojim mislima. Mlada žena u tamno zelenom kaputu, stajala je utopljena u masu, ničim posebnim nije se izdvajala. Oni sretniji sjedili su na toplim sjedalima, manje sretni su stajali držeći se za naslone sjedala ili štange postavljene uz velike staklene površine. Prolazili su pored uglavnom turobnih zgrada, pomalo su ulazilo u zonu koja je svjetlošću i prigodno urešenim izlozima najavljivala otmjenije trgovine i centar grada. Glavni gradski trg je izuzetno blještavim izdanjem slavio Advent, Božić i Novu godinu. Adventske drvene kućice su već bile postavljene, neke se još nisu sasvim ukrasile. Predblagdansko blještavilo. Plave oči mlade žene odavale su umor, neku melankoniju. On je ušao jednu stanicu prije Britanca, pridružio se masi putnika usred tog lažnog sjaja blagostanja i obilja. Odjednom šok, bura osjećaja. Okrenula je glavu, sva ustreptala i smućena pratila njegovu visoku pojavu u odrazu stakla. Nije odmah bila sasvim sigurna da je to uistinu on, ali srce joj je lupalo kao da će iskočiti iz grudi. Naposljetku kao da se zaustavilo u grlu. Nastojala je ostati smirena, bez naglih, napadnih pokreta koji bi odali unutarnji nemir. Počela je tobože pozorno motriti plave prikolice tramvaja koja su svjetlucavim tracnicama s druge strane ulice gmizale iz suprotna smjera. Stanica na glavnom trgu...on se približio vratima, izaći će, očito. Gledala je i dalje njegov odraz u staklu i zadnji čas odlučila sići na ovoj, iako je još daleko do njezine stanice. Podigla je kapuljaču kaputa da se zaštiti od hladnoće i prepoznavanja. Vani ga je nastavila promatrati, potajno. Stala je prekapati po torbici, tražeći mobitel. Kao, čita poruke, iako novih nije bilo. I dalje ga je pratila pogledom. On je polako krenuo preko tramvajskih tračnica na drugu stranu, prema spomeniku banu Jelačiću. Ostao je stajati tamo, pogledavao je u smjeru dolazaka tramvaja iz Jurišićeve. Čeka nekoga, pomislila je. Odlučila je još malo ostati na istom mjestu da vidi tko će to stići. Nekada je čekao nju. Prošli mjesec prošla je ulicom u kojoj su stanovali. Srce joj se steglo kad je promatrala njihov prozor na 2. katu. Neko vrijeme voljeli su jedno drugo. Ona je nastavila voljeti, ali on se umorio od ljubavi. Odjednom mu je sve bilo naporno, nije bio sretan, nije tako zamišljao svoj život, tako je rekao. I nestao iz njenog života i vida. Do danas. Javio se tek jednom razglednicom s ljubičastim tulipanima. Pet mjeseci nakon što je otišao. Ona je taj komad papira, dotaknut njegovim prstima čuvala kao relikviju. Nizozemska. Tamo je nastavio tražiti sreću. Napisao je samo jednu riječ. Oprosti. I njoj su nekako prošle 4 mučne, spore godine. Bol se vratila kao da nikada nije ni prošla. Njega nije boljelo. Čini se da opet čeka, možda ženu s kojom mu život neće biti naporan. Neku, koja nije ona.
zvjezdanas80@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar