Tramvaj

 

 

*

 Tramvaj

Putnici u punom tramvaju su strpljivo podnosili sporu vožnju najdužom ulicom, mnogi su ravnodušno zurili van zabavljeni svojim mislima. Oni sretniji  sjedili su na toplim sjedalima, manje sretni su stajali držeći se za naslone sjedala ili štange postavljene uz  velike staklene površine . Prolazili su pored uglavnom turobnih zgrada, pomalo su ulazilo u  u zonu koja je svjetlošću i prigodno urešenim izlozima najavljivala otmjenije trgovine i centar grada. Glavni gradski trg je  izuzetno blještavim izdanjem slavio Advent, Božić  Novu godinu. Adventske  drvene kućice su već bile postavljene, neke se još nisu sasvim ukrasile. Predblagdansko blještavilo. On je ušao na Britancu, pridružio se masi  putnika usred  tog lažnog sjaja blagostanja i obilja. Okrenula je glavu, sva ustreptala i smućena  pratila njegovu visoku pojavu u odrazu stakla.  Nije odmah bila sasvim  sigurna da je to uistinu on, ali srce joj je lupalo kao da će iskočiti iz grudi. Naposljetku kao da se zaustavilo u grlu. Nastojala je ostati smirena, bez naglih, napadnih pokreta koji bi odali unutarnji  nemir. Počela je  tobože pozorno motriti vozila koja su svjetlucavim tracnicama s druge strane ulice  gmizali iz suprotna smjera. Stanica na trgu...on se približio vratima, izaći će, očito. Gledala je i dalje njegov odraz u staklu i zadnji čas odlučila  sići na ovoj, iako je još daleko do njezine stanice. Vani ga je nastavila promatrati, potajno. Počela je prekapati po torbici, tražeći mobitel. Kao, čita poruke, iako novih nije bilo. I dalje ga je pratila pogledom. On je polako krenuo preko tramvajskih tračnica na drugu stranu, prema spomeniku banu Jelačiću. Ostao je stajati tamo, pogledavao je u smjeru dolazaka  tramvaja iz Jurišićeve. Čeka nekoga, pomislila  je. Odlučila je još malo ostati na istom mjestu da vidi tko će to stići. Nekada je čekao nju. Prošli mjesec prošla je ulicom u kojoj su stanovali. Srce joj se steglo kad je promatrala njihov prozor na 2. katu. Neko vrijeme voljeli  su jedno drugo. Ona je nastavila voljeti,  ali on se umorio od ljubavi. Odjednom mu je sve bilo naporno, nije bio sretan, nije tako zamišljao svoj život, tako je rekao. I nestao iz njenog života i vida. Do danas. nekako su prošle te 4 mučne, spore godine. Sada on opet čeka, možda ženu s kojom mu život neće biti naporan. Neku, koja nije ona.