Lantanin blog : Brijuni, iz prošlogodišnje arhive

U obilasku Brijuna

Vikend nakon prekrasnog koncerta Leonarda Cohena u Puli, u pulskoj Areni(3.8.2013.) bio je lijepa prilika za posjet Brijunima...Titov bijeli kakadu papagaj Koko nije bio raspoloživ za fotografiranje, a nije bio osobito razgovorljiv toga dana iako stoji upozorenje turistima da se može čuti od Koka i poneka prostota što je pak ekskluziva, hahaha...Tu je Titov Cadillac ELDORADO iz 1953. godine, restauriran i vožnja njime po otoku, isključivo sa službenim vozačem parka košta za pola sata 2750,00 kn! Tu su i brojne životinje smještene duž otoka Veliki Brijun...Turistički vlakić s vodičem prevozi turiste, a bicikli su popularno prijevozno sredstvo na otoku, iznajmljuju se na otoku . Jednom riječju...predivno !

Brijuni, snimili Jelena i Marko, 4.8. 2013.

https://www.youtube.com/watch?v=-9yZsc6dJyM

Nešto malo o Brijunima…

Veliki Brijun najveći je otok u skupini Brijunskih otoka. Površina otoka je 5,72 km²,^[1] dužina obale iznosi 23,42 km^[1] Otok se nalazi uz zapadnu obalu Istre zapadno od Fažane od koje ga dijeli 2 km širok Fažanski kanal. Od Pule je udaljen oko 6 km.
Kao i većina Brijunskih otoka, Veliki Brijun je naseljen još u prapovijesti. Otok 177. pr. Kr. godine dolazi pod nadzor Rimljana. U 1. stoljeću na otoku nastaje nekoliko rimskih naselja - na mjestu gdje je danas naselje Brijun, u zaljevu Dobrika i na brdu Kolci. Nakon propasti starog Rima, otok nekoliko puta mijenja vlasnike. Godine1893. otok od Mlečana kupuje industrijalac Paul Kupelwieser (1843.-1919.) koji tamo gradi ekskluzivno ljetovalište s hotelima, kupalištima, hipodromom, igralištem za golf i tenis, a uređuje se i park i lovište divljači. Izgrađeno je oko 80 zgrada, a iz Fažane je doveden vodovod.
Međutim, malarija koja je harala otokom u vrijeme prije 1. svjetskog rata učinila je od otočja koje je do tada bilo poput raja na Zemlji pravi rasadnik ove opake bolesti. Stanovništvo je umiralo, malo tko je želio posjetiti otočje kojim vlada malarija.Kupelwieser je pozvao svojeg znanca, svjetski poznatog mikrobiologa Roberta Kocha da učini sve što je moguće za spas ovih prekrasnih otoka i ekskluzivnog ljetovališta.
Detaljnije o povijesti Brijuna u ulomku iz knjige" Nacionalni parkovi":

"Renesansa Briona, ovaj put turistička, nastaje nakon 1893. god., kada austrijski industrijalac Paul Kupelwieser (direktor čeličane u Vitkovicama u Moravskoj) odluči kupiti otoke i na njima se baviti turizmom. U vrlo kratkom roku obavljeno je prvo krčenje i čišćenje guste makije, sadnja raznog drveća te prvi građevni radovi. Prvi energetski objekt je bila vjetrenjača (crpila vodu, tjerala motore za rashladne uređaje, drobljenje kamena itd.), a zatim je postavljen agregat. Prvi gosti, doduše u skromnim smještajnim uvjetima, bili su na Brionima već 1896. godine. Nije zaboravljena ni poljoprivreda, a 1896. god. već počinju arheološki i konzervatorski radovi. Da bi suzbio malariju, poduzetni Kupelwieser obraća se sljedeće godine bakteriologu Robertu Kochu i ovaj najprije šalje svoje suradnike, a zatim i sam dolazi na Brione. Prema njihovim uputama zatrpane su sve bare i lokve, legla komarca Anojelesa – prijenosnika malarije, a bolesnici su liječeni kininom. Već nakon jedne godine nije bilo novooboljelih.

Nakon tog uspjeha počinje gradnja većih hotelskih objekata i do 1913. god. izgrađena su četiri hotela, s ukupno 320 soba, i desetak vila. Godine 1908. dovedena je i voda s kopna. Gradnju hotela pratili su i ostali sadržaji: pristanište, pošta s telefonskom centralom, pedesetak kilometara putova i staza, kupalište sa 180 kabina, zatvoreni bazen s toplom morskom vodom, kasino, ergela i niz različitih sportskih terena, među kojima nešto kasnije i najveće igralište za golf u Evropi (18 rupa i 5850 m staza). Vino i ulje se proizvodilo iz vlastitih vinograda, odnosno maslinika, a mlijeko i odličan sir također su bili s brionskih pašnjaka. Otoci su bili reklamirani i kao klimatsko lječilište, a od 1910. god. imali su i svoj tjednik “Brioni-Inselzeitung”. Iz njega saznajemo da se odjednom na Brionima znalo okupiti 11 nadvojvoda i nadvojvotkinja (31. 7. 1910), 16 prinčeva i princeza (31. 3. 1911), 18 tvorničara i industrijalaca (27. 4. 1911)«. Iz navedenih datuma razaznajemo da je sezona trajala gotovo cijelu godinu, a struktura gostiju pokazuje da je boravak na otocima postao potvrdom društvenog statusa i prestiža.

Prvi svjetski rat prekida ovu uzlaznu liniju, a poslije rata Brioni su, zajedno s Istrom, pripojeni Italiji, ali su i dalje u vlasništvu obitelji Kupelwieser. U Italiji je turistička konkurencija bila jača, pa Brioni sve teže posluju i 1936. god., nakon stečaja, prelaze u nadležnost Ministarstva financija. Malo zatim Italija se odlučuje na znatnija ulaganja (uvodi se i svakodnevna izravna hidroavionska veza do Briona). No ubiranje plodova ulaganja prekida nova svjetska katastrofa. Umjesto bogate aristokracije hotelskim hodnicima uskoro promiču samo mornarički oficiri. Uoči samoga kraja rata Brioni su nekoliko puta bombardirani, a najveće razaranje doživjeli su 25. travnja 1945, kada su srušena dva hotela, dio obale i mnoge kuće.

Nedugo poslije rata, 1949. god. Brioni su određeni za Titovu rezidenciju na moru. Ratne ruševine su uklonjene, a postepeno su obnovljena i proširena infrastruktura (komunikacije, vodovod), obnovljene hotelske zgrade i obogaćen parkovski inven- tar. Izgrađena su dva reprezentativna objekta na zapadnoj obali Velikog Briona: »Bijela vila« – službena Titova rezidencija (1953. god.) i »Brionka« – rezidencija za strane državnike (1957. god.).
Trideset godina Brioni su bili ambijent u kojem je Tito provodio dio svoga radnog i slobodnog vremena. Evidencije kazuju da je ovdje kao domaćin i državnik primio 53 šefa država i partija, te još više premijera, ministara ili delegacija stranih država. A uobičajeno je bilo i da se ovdje povremeno održavaju sjednice jugoslavenskih rukovodstava. Tako su s vremenom Brioni postali jedan od simbola Titove politike i Jugoslavije općenito.

Otočić Vanga uređen je kao prostor Titovog povremenog doma. Na njegovu sjevernom dijelu izgrađen je prizemni kompleks, u kojem danas posjetioci mogu vidjeti intimniji ambijent u kojem je Tito živio (radni kabinet, bravarsku radionicu itd.) i dio poklona iz inozemstva i Jugoslavije. U južnom dijelu Vange iskrčen je dio bujne makije i pretvoren u voćnjak i vinograd sa zanimljivim vinskim podrumom.
U zakonskom aktu o proglašenju Nacionalnog parka (1983. god.) Vanga je posebno izdvojena kao spomen-područje.

Mikrobiolog Robert Koch je,dakle na poziv Paula Kupelwiesera,početkom 20 st. boravio na Velikom Brijunu i pomogao otok osloboditi od malarije. Može se reći da je zapravo Robert Koch koji je na otoku proveo dvije godine iskorijenio malariju a kome je u znak zahvalnosti tu podignut spomenik. Brijuni na svom najvećem dijelu nisu tipičan nacionalni park već spomen-područje.
Tijekom 20 . stoljeća na otoku je otvoren zoološki vrt i safari park. U skorije vrijeme postoji tkz . park dinosaura u kojem se mogu razgledati očuvani tragovi ovih zadivljujućih stvorenja .
Brijunsko otočje izuzetan je spoj prirodnih vrijednosti i kulturno-povijesne baštine. Blaga klima i pogodni zemljopisni uvjeti, duboko u kopno uvučeni zaljevi te dobro branjeni visinski položaji, osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka na otoku od prapovijesti do najnovijeg doba. Na relativno malom otočju, površine nešto veće od 7 km2, evidentirano je stotinjak lokaliteta i arheoloških objekata i kulturno-povijesnih vrijednosti koji obuhvaćaju razdoblje od prvog neolitskog naselja poluzemunica u zaljevu Soline do stvaranja mondenog ljetovališta i lječilišta početkom proteklog stoljeća
Brijuni su postali nakon 1953. ljetna predsjednička rezidencije koju su tijekom 25 godina (1954.-1979.) pohodili državnici čak trećine svjetskih država.
Ovako sažet životopis otoka koji pomno čuva tragove pet tisućljeća ljudskog djelovanja, čini legendu o njegovom postanku stvarnom, a dolaskom na otok pred nama se u jedinstvenom skladu flore, faune i baštine otvara djelić iskonskog Raja, izniman spoj u tirkizno-modro more utonulog uvijek zelenog otočja čije su uvale i brežuljci prošarani životnom bjelinom istarskog kamena.
Informacije djelomično preuzete sa str. Nacionalnog parka Brijuni i nekih drugih izvora

ukupna površina "Nacionalnog parka Brijuni"	3.395,00 ha
Površina morskog dijela NP	2.651,70 ha
Površina svih otoka (14 otoka i otočića)	743,30 ha
Dužina svih otočkih obala	46,82 km
dužina morske obale	22,93 km