petak, 7. veljače 2014.

Zrinjevac, Zagreb 5.2.2014.


Zrinjevac,omiljeno šetatište Zagrepčana

Stare prekrasne platane, ogromne a ipak nježne i otmjene

Meteorološki sat na Zrinjevcu
Točan položaj Zagreba
Pogled prema Petrinjskoj ,crkva u Palmotićevoj u pozadini.
Pogled na hotel Palace u Praškoj 

  

Osobna … dva  puta u isti red
Pogled na moju osobnu iskaznicu prije nekoliko dana ispunio me nelagodom. Ne samo zbog pogleda na oči koje su u međuvremenu ostarile nego i zbog straha od čekanja u redovima u prostorijama MUP-a. Iskaznica mi, naime, uskoro ističe…Obuzeo me i neugodan osjećaj da bi me moja  zaboravnost mogla koštati između 3000 i 4500 kuna. Brže bolje zapisah si u kalendar velikim crnim slovima datum isteka i dopisah: otići 2 tjedna ranije! Već brojim dane, ali kako mi se često pobrkaju datumi, svaki čas mi kao munja prođe kroz glavu, nije valjda prošao rok! Jurnem do kalendara i osjetim olakšanje… ima još vremena do isteka! To me pak podsjetilo da ću morati priložiti nove slike za osobnu. Ne volim se fotografirati za osobne dokumente, na slici uvijek zažmirim ili otvorim oči tako kao da sam upravo ugledala aliena metar pred sobom. No, kako dokumenti nisu stvar za šalu, morat ću otrpjeti tu proceduru baš kao i svi ostali građani drage nam države. Prošli puta kada sam mijenjala osobnu, a bilo je to prije deset godina, moj mali pokušaj uštede na novim slikama završio je prilično komično, pomalo i neugodno. Prije odlaska u ured za podnošenje molbi za izdavanje nove osobne iskaznice, prekapajući doma po ladicama i papirima, pronašla sam nove slike ( mislim, nekorištene) i to 4 komada baš idealnog formata. Koji je uopće bio razlog izrade tolikih slika, ostala mi je misterija; bit će da je i putovnica istekla par mjeseci iza stare osobne, pa napravih više, po onoj…zatrebat će, od viška glava ne boli! Nije trebalo. I tako, veselo ja spremila te stare slike (neću morati k fotografu, tralala …jedan plus, i uštedjet ću koju kunu, tralala…drugi plus). U to vrijeme sam imala svijetliju kosu, pramenove stavila nedavno, dakle, sličnost postoji... može  proći, mislila sam. I, odoh ja u MUP. U prostoriji za predaju zahtjeva je bila gužva, ali baš ono, gužvetina prava. Kako već biva u takvim situacijama, malo pomalo nervoza raste, premještanje s noge na nogu, sve nemirniji pogledi usmjereni prema šalteru s istim neizgovorenim pitanjem: kada ću konačno doći na red ?! Pitanje se čitalo u pogledu. Turbo mrki pogledi su bili  upućeni onima koj su izlazili iz reda  da bi pitali nešto službenike na šalteru. Odmah je nastupila graja. Svadljivim tonom su bile upućene prijekorne riječi onome koji je pokušao do šaltera preko reda; taj se tada opravdavao da je samo htio pitati nešto. Kad sam ja konačno došla do famoznog šaltera, izvadih sve pripremljeno skupa sa slikama i čekam ja daljnju proceduru, kad… službenica se napadno zagleda u slike, gleda mene, pa opet slike. Ja mislim... pa koji je vrag pak sad, što se čeka? Službenica, a imala je ženska baš  jak i prodoran glas, mene pita: „ Gospođo, od kada su vam te slike?“ Ja sam se malo lecnula, ali rekoh, paa... nekoliko godina su stare, ja mislim da su u redu, a ona meni : „ A, jooj, gospođo, pa to ne možete staviti na novu osobnu, pa vi više ne izgledate tako...kako ste to zamislili, pa to su DOKUMENTI! Idite se slikati i donesite mi nove slike, ove ne mogu primiti, pa vi ste skoro 10 godina STARIJI!“  Nervozni žamor iza mene pretvorio se u čas u tiho smijuljenje i došaptavanje, a ja sam malo posramljeno napustila red. Ispalo je kao da sam ja neka tašta ženska koja hoće biti mlađa nego što je, a samo sam htjela prišparati  koju kunu!
Poučena tim iskustvom, sada znam što mi je prvi korak!  Da mi se ne bi desilo da me policija legitimira, i ustanovi da mi slika ne odgovara trenutnom opisu. Jer, kažu da se kazna može naplatiti  ako se osoba koristi osobnom iskaznicom kojoj je istekao rok, ako je osoba promijenila adresu prebivališta ili osobne podatke, itd…i ako slika iz osobne ne odgovara izgledu osobe.
Za svaki slučaj, kada slijedeći puta stanem u red, bit će sve cakum pakum, neka fotografima ide posao.
  Trg bana Josipa Jelačića i pogled prema Bakačevoj ul. i katedrali

Nema komentara:

Objavi komentar