Loša iskustva
U autobusu je žena s bob frizurom sjedila na sjedištu točno iza srednjih vrata. Toliko toga je trebalo napraviti, dan je jednostavno prekratak...pretumbavala je u mislima redoslijed obaveza i njihov vremenski slijed. Kuće poznatog okruženja uz cestu su se redale, registrirane tek krajičkom oka. Mlada ljepuškasta vozačica autobusa vozila je oprezno, bez naglih kočenja. Na stanici je čekalo nekoliko ljudi, mahom zrelije dobi. Posljednji je ušao. Slinavo je blenuo u vozačicu. Odmah ga je primijetila, skrenuo joj je tijek misli. Prepoznala je odmah tu facu koja joj je izazivala nelagodu. Između 60 i 65 godina, njezina procjena. Dobro držeći gospodin, reklo bi se. Viđala ga je na istoj liniji i zapamtila tu njušku predatora. Kako je samo buljio u mlade djevojke, besramno ih gutao pogledom. Buljio je on u sve iole dopadljive žene. I sama je osjetila propogled na sebi dok je jednom prilikom izlazila iz vozila ispred njega. Ulizivački je zastao i rekao“ izvolte gospodićna, dame imaju prednost“ Pri tome mu je usnica glupavo podrhtavala. Uči pravopis, bukvo! Nije znala zašto se nije mogla lažno ljubazno nasmiješiti i samo proći, jednostavno joj je došlo da ga gurne kroz vrata da se skotrlja niz stepenice. U sebi je promrmljala…miči mi se s puta! Šta si time mislio postići? Njezino loše ljubavno iskustvo joj je davalo pravo da bude bijesna i prezirno ignorira priručne komplimente izvučene iz džepa tupsona koji misle da žene od jednog jeftinog komplimenta, iz skladišta brzopoteznih šablona pamet iz glave presele u pete i potplate cipele. Krajičkom oka je tada skenirala kako je napravio neku podrugljivo kiselu facu. Uvijek je on nakon neke otrcane upadice pokušao ući u razgovor sa ženama. Pristojnost nije uvijek dobra, njezin je moto. Usamljene, ranjive žene u svoj život tako , sve usput, prime parazita, zlo koje isisava krv do zadnje kapi. Nakon tri razvoda i još jedne kratke, propale veze, ONA zna pročitati ljude. Gledala se često u ogledalu, motrila izraz lica...usta su se malo opustila i davala joj neki tužan, iscrpljen izgled. Mrzila je taj umorni pseći look...možda je upravo to privlačilo potepuhe i lijenčine širom grada da joj priđu, počnu plesti mrežu. Kao pauk koji se zavuče u kut iza ormara, osiguran ljepljivim pletivom i ne da se istjerati. Ono što je na prvu doživljavala kao kompliment i udvaranje nije na kraju bilo ništa drugo nego grebatorstvo, što se i pokazalo. Tri puta je nasjela na istu foru. Kao da joj na čelu stoji znak crvenog križa...prva pomoć za pijance i landerpuhe. Da,da...opekla se ona s takvim bla bla, njo njo, trla baba lan tipovima. Dosta je toga bilo, dosta! Puše sada i na hladno. Takve tukce, ona u sebi psuje, puls joj se toliko ubrza da jedva ostaje mirna. Ponekad se dodirne prsima po usnama da provjeri da su joj usta zatvorena i da ne sipa glasne uvrede i psovke po ulici, tramvaju ili trgovini na primjer. Svuda gdje naiđe na takve ulizice. Kao što je ovaj tobožnji kavalir . Njemu u očima vidi da mu je jedini cilj ugmiziti u život, stan i novčanik neke žene i iscrpiti ju. Financijski i fizički. Zaleći na tuđi trosjed, zgrabiti daljinski i ležeći pitati kad će ručak...večera. Niti centa da bi izvukli da kupe makar kruh. Ma mrššš. Neće više nikada biti glupa. Osjetila je ona sada negativno zračenje, već na prvu. I zarekla se da se niti jedan tip više neće domoći njezinog daljinskog i trosjeda, njezinog ključa i njezinog lonca.
Nema komentara:
Objavi komentar