Kad se počnu pronalaziti gljive, pogotovo vrganji, počinje ona bolest koja ne boli, ali ne da mira, zvana gljivarska groznica. 
Ta te ne pušta dok imaš imalo snage. Ono otečeno koljeno koje ne da čovjeku da se spusti u čučanj, postane skoro pa bezbolno. Kičma se nekako misteriozno počne izravnavati. Iako si se sam sebi zakleo da nećeš više u šumu, u najveće strmine i jaruge, uz sav znoj i izgrebene ruke... prespavaš... i opet te iznova famozna groznica obuzima. Nema veze da li voliš ili ne voliš jesti gljive. A znamo da su vrganji jako fini.Traženje je ono što najviše intrigira, pa prehodaš više i dalje nego si mislio da uopće možeš hodati. Veselje kad ugledaš lijepu kapu smeđe boje ušuškanu u lišću, ili na baršunastoj mahovini...neopisivo. Da, da... to je još jedna bolest koja liječi! 
Hvala šumi, čuvajmo ju!
Ta te ne pušta dok imaš imalo snage. Ono otečeno koljeno koje ne da čovjeku da se spusti u čučanj, postane skoro pa bezbolno. Kičma se nekako misteriozno počne izravnavati. Iako si se sam sebi zakleo da nećeš više u šumu, u najveće strmine i jaruge, uz sav znoj i izgrebene ruke... prespavaš... i opet te iznova famozna groznica obuzima. Nema veze da li voliš ili ne voliš jesti gljive. A znamo da su vrganji jako fini.Traženje je ono što najviše intrigira, pa prehodaš više i dalje nego si mislio da uopće možeš hodati. Veselje kad ugledaš lijepu kapu smeđe boje ušuškanu u lišću, ili na baršunastoj mahovini...neopisivo. Da, da... to je još jedna bolest koja liječi! Hvala šumi, čuvajmo ju!
gljiva koja ostaje za ukras šume
divna mahovina
pozdrav posljednji osuđenom stablu
maglen
grmačica raznih puna šuma
par medenki
crnih trubica jesen 2024. pune šume M. Prošle godine vrlo malo, skoro ništa na istim terenima.
Nema komentara:
Objavi komentar