četvrtak, 15. ožujka 2018.

Majci

ODLAZAK

    
Odlazak
Ljetni dan, kroz zelena žumberačka brda piri lagani povjetarac, nosi miris pokošenog sijena pomiješan s mirisom ranih jabuka. Stablo stare jabuke razgranate krošnje se dijelom nadvilao nad ulaz u kuću i stari ganak stvarajući ugodan hlad. Iz starog mlina ispod kuće dopire prepoznatljiv zvuk struganja mlinskog kamena koji drobi kukuruz pretvarajući ga u sipko brašno.Mlinski  kotač okreće se ustaljenim ritmom vode . Tu je Marin dom.
Uzvik se prolomi nad ljetnim mirom i otkrije djetinji glas.- Mareee, Maree koooko melicaaa!  Mare!
Mare podigne glavu, na čas prestane sa skupljanjem sijena da bi rukom zaklonila oči od sunca i otkrila dječaka koji doziva sa susjednog brda mašući ručicom. Uzvrati dječaku pozdrav mašući prema njemu. Osmijeh s jedne i druge strane brda. Dijete sa susjednog imanja  i djevojčica  Mare  Lijepu gustu tamnu kosu splela je u pletenicu . Plave oči vedro su gledale u smjeru malog dozivača, smiješnog malog Ive.
I sada, mnogo godina kasnije  ležeći u bolesničkom krevetu joj se učinilo da čuje taj djetinji glas, ponovo ga sasvim jasno čuje i opet joj izmami osmijeh, uz posljednji dah  na putu  prema vječnosti.
Putuj Mare moja, ptico moja draga, raširi svoja krila i poleti u  svijet koji te doziva iz sjećanja, poleti tamo gdje nema boli, straha ni tjeskobe. Budi opet mala Mare iz malena, bezbrižna i sretna. Leti slobodno prostranstvima  u kojem se stapaju  san, mašta i  radost. Putuj mila, dobra dušice moja, putuj  prema potpunoj, beskrajnoj slobodi.Tamo negdje u tom beskraju srest ćemo se opet.

2.3.2018. Počivaj mirno, dušice moja

Nema komentara:

Objavi komentar