petak, 29. lipnja 2018.

Bobičasto voće, marmelade...


    Crveni ribiz za džem                                                                                                                          
  

Crni ribiz za marmeladu od crnog ribiza

      Ogroz i ribizli



       Bijeli ribiz
   

četvrtak, 15. ožujka 2018.

Majci

ODLAZAK

    
Odlazak
Ljetni dan, kroz zelena žumberačka brda piri lagani povjetarac, nosi miris pokošenog sijena pomiješan s mirisom ranih jabuka. Stablo stare jabuke razgranate krošnje se dijelom nadvilao nad ulaz u kuću i stari ganak stvarajući ugodan hlad. Iz starog mlina ispod kuće dopire prepoznatljiv zvuk struganja mlinskog kamena koji drobi kukuruz pretvarajući ga u sipko brašno.Mlinski  kotač okreće se ustaljenim ritmom vode . Tu je Marin dom.
Uzvik se prolomi nad ljetnim mirom i otkrije djetinji glas.- Mareee, Maree koooko melicaaa!  Mare!
Mare podigne glavu, na čas prestane sa skupljanjem sijena da bi rukom zaklonila oči od sunca i otkrila dječaka koji doziva sa susjednog brda mašući ručicom. Uzvrati dječaku pozdrav mašući prema njemu. Osmijeh s jedne i druge strane brda. Dijete sa susjednog imanja  i djevojčica  Mare  Lijepu gustu tamnu kosu splela je u pletenicu . Plave oči vedro su gledale u smjeru malog dozivača, smiješnog malog Ive.
I sada, mnogo godina kasnije  ležeći u bolesničkom krevetu joj se učinilo da čuje taj djetinji glas, ponovo ga sasvim jasno čuje i opet joj izmami osmijeh, uz posljednji dah  na putu  prema vječnosti.
Putuj Mare moja, ptico moja draga, raširi svoja krila i poleti u  svijet koji te doziva iz sjećanja, poleti tamo gdje nema boli, straha ni tjeskobe. Budi opet mala Mare iz malena, bezbrižna i sretna. Leti slobodno prostranstvima  u kojem se stapaju  san, mašta i  radost. Putuj mila, dobra dušice moja, putuj  prema potpunoj, beskrajnoj slobodi.Tamo negdje u tom beskraju srest ćemo se opet.

2.3.2018. Počivaj mirno, dušice moja

petak, 24. veljače 2017.

Šume Medvednice danas 24.2.2017.






Naše šume
Medvednica, pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih izvora pitke vode rapidno mijenja svoj izgled. Čak i ljudi koji nisu često  imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke gore su uočili razmjere devastacije šume. Stanovnici svih podsljemenskih naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno povećao broj teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz opustošenih šuma Medvednice  i uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod težinom tereta koji  ti neumorni dizelski divovi  odvoze u nepoznato. Taj teret koji zauvijek odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše oči gledaju, dio svježih mirisa koje vjetar donosi, hladovina i mir. Ta stabla su bila dio živog svijeta. Sada...sada su suha drvna građa i  nikada više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i šumarija tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije osjećaje  i ne poštujući  povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta. Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se lijepe jele po vrhu medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Koperanti rade što i kako im se prohtije, prave sustavne kontrole nema.  Kažu U PP Medvednica,  to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose svoj broj. Park prirode bi se trebao baviti isključivo zaštitom šume i životinje,  a ne opravdavati nepopravljivo.
Njima su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u vizure s  kojima smo  se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak 100 godina.  Ali, došlo izgleda takvo vrijeme... pohlepa, profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga  mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj, spremi profit  u džep, ostavi pustoš  iza sebe.  Kada više  ovdje ne bude drva za izvoz, ići dalje i opet krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.
Čak se i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina obnavljale i na način da je tadašnja  šumarija organizirala prijevoz za stanovnike sela koji su htjeli raditi na sadnji šumskih mladica. Uz  dnevnicu.
Jelovečka šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do Njivica, šume iznad  Markuševca, Markuševačke Trnave i Bidrovca su ne prorijeđene, već su neke potpuno posječene. Padine brda su obrijane, ništa nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već posječene dobrano je istočkan crvenim točkama. Vučje jame su na redu za uništenje. Dakle, nastavlja se sječa. A sve to u parku prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim izletnicima i rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na pretek. Malo se privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se voćnjaka održava i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti skloništa i hranu u šikarama bliže naselljenim područjima. Nije ni čudo, one više nemaju u šumi mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama Medvednice( po mojem mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to je devastacija) inspekciji Ministarstva okoliša te je rečeno da će se,  navodno, obaviti nadzor nad nekim lokacijama. Možemo se samo (uzaludno!)nadati da nova uprava HŠ-a  neće raditi na isti način kao prethodnici. Ha...možeš mislit da neće, još jačim tempom harače po šumama već na početku.😠


Nji

Jelovec i Jelovečka šija, šume koje su prošle godine još bile tu...

         Ista lokacija, ove zime nakon sječe





Bačun, sječa šume se nastavlja(fotografije poslao g.Marijan Špiček)

Bačun prema Njivicama...svi putevi razrovani, drveće posječeno i čeka brzi transport.


ponedjeljak, 7. studenoga 2016.

Jesen... Medvednica 2016


     Magla jesenska
     Magla i sunce na Pečovju
    Križni hrast na putu za Gorščicu
     Mlada sunčanica u šumi...jesen 2016. uglavnom, bez vrganja na Medvednici
    
      Kesteni u šumi...Medvednica

ponedjeljak, 18. travnja 2016.

Pečovje - pećina Konj (Komušarova pećina)

Sredina je mjeseca travnja, sve se zazelenilo, voćke su procvjetale a neke već i ocvale...ove godine je sve nekako ubrzano. Obično bi jorgovani i đurđice  procvjetali oko 1. svibnja, no oni su u punom sjaju i cvatu već 2 tjedna ranije. Lijep dan, iako povremeno vrlo vjetrovit i mi smo odlučili krenuti na Gorščicu preko pećine na Pečovju zvane Konj ili Komušarova pećina kako je najčešće zovu mještani Vidovca koje se nalazi upravo ispod ove zanimljive pećine.

 17.4.2016.  pećina koju zovu Konj ili Komušarova pećina,  Pečovje...



    Evo nas na pećini ...Pogled na Vidovec (lijevo) i M.Popovec, brdo Zrnetina i desno M.Trnavu.
    Dalje  pogled vodi na grad( istočni dio grada) no izmaglica ne dozvoljava jasnije obrise u daljini.
    Ja sam se spustila par metara lijevo da uhvatim malo bolji pogled, no neko jedva primjetno micanje
    travki  na desno mi je privuklo pažnju i evo ga ... poskok na sunčanju se polako počeo povlačiti u
   malo bolji zaklon. Ne, nismo imali namjeru ometati ga ni sekundu duže pa smo se sklonili i pustili ga
   da uživa na miru. Nije niti nama bilo do druženja, iako se osjećamo malo privilegiranima jer smo
   uspjeli vidjeti te lijepe i skrovite životinje na njihovom staništu. Ipak, treba paziti kamo stajete...
  
    Poskok na pećini
     Poskok se kroz travu povlači u kamenu pukotinu... Idemo mi dalje, neka se on samo sunča u miru.
  
  
    Put prema Gorščici uz koji rastu borovnice. Lijepo su se zazelenile.
   Nakon Gorščice idemo dalje prema Lipi i na M1 gdje nailazimo na prekrasne stare bukve, mnoge su
   srušene što od vjetra, što namjerno.
  
    Na M1 stazi domino efekt... obje bukve s markacijama.
   
   Ona grli cijeli svijet...
 
    Pogled na šumu s Miškecovog vidikovca...
  
    Zelena šumska ljepota
   

    Mnogo neobičnih divivskih stabala uz M1 prema  Rumlecu i Lipi...
    Na par mjesta raste medvjeđi luk koji širi svoj intezivni miris i treba ubrati koji pušlek za doma...
    Preko Stražnjeca se odvajamo i spuštamo prema Vidovcu, no perunike tamo još nisu procvale.
  
    Još jedno ogromno, neobično stablo...
   
     Vikendica na samom rubu šume. Ima ih nekoliko...ove drvene su baš zgodne.
   30.4.2016.
       Na Gorščici:
    On strpljivo čeka pred vratima
  
    Povratak s Gorščice stazom 24, djelomično nekim zaraslim stazama Pečovja koje  bolje izbjegavati
    ako ne želite susret s poskokom, na primjer. Travanj i početak svibnja je period kada su aktivniji.
  
       Vidikovac sa sjedećim mjestom...
      
Pogled na šumu s Pečovja

       I opet jedan poskok tik uz stazicu, kasno smo ga i primijetili, ali dobro da ga nije nitko nagazio. 
       Nekako ih  često viđamo na više mjesta po Pečovju  u zadnja 2 tjedna.