Berba smrčaka...konačno pronađeni !

Prvi puta pronašla sam smrčke. Nakon višegodišnje uzaludne potrage po šikarama i trnacima uz Savu, dalje i bliže...konačno ubrani prvi primjerci. Lokacija sasvim neočekivana, iznenađenje maksimalno. I jedan radoznali gugi se našao u grmlju.Prilično je hladno za ovaj dio travnja, prekjučer i dan prije 0, i jutros mraz.

  

Za prvi puta dobro je. Vidjet će se lokacija slijedeće sezone. Inače, nikada ih ovdje nije bilo, ili nisam dobro gledala? Ha...tko zna.

Našlo se i bljušta...

   Bljušt s linguinima i maslinovim uljem( blanširan,pa propirjan na malo lukeca) i dodan parmezan.

Gorsko Zrcalo i staza 23...prema Hunjki

 Stijena uz Novi potok u P.P.Medvednica. Ovdje je i markirana staza broj 23 koja vodi preko Tisove peći  sve do Hunjke na Sljemenu. Priroda je uz potok prekrasna.

    Priroda...

     U jesen...

    N. potok uz koji vodi pl staza 23.

    Stijena služi i kao vježbalište alpinistima, planinarima

    Gorsko zrcalo stijena uz Novi potok, 20 m. visina...

    Potok zimi

    Mostić prema stijeni Gorsko Zrcalo...proljeće

  

 

   Stijena Gorsko zrcalo uz Novi potok...

    Osuđena stabla po Tisovoj peći i Ornjaku...sve istočkano crvenim točkama.

   

   

   Staza 23...duž staze osuđena stabla, mnoga i s markacijom. Posljednji pozdrav dragim stablima, tuga.

Rijeka Sava ...uzvodno i nizvodno od Zagreba

 Rijeka Sava izvire u Sloveniji. Od Save Bohinjke i Save Dolenjke nastaje jedna rijeka imena Sava koja pripada Crnomorskom slivu. Ulijeva se u Dunav kod Beograda, Srbija a dužina toka joj je 990 km.Površina slijeva joj je 95 720 km2  Protječe kroz gl grad Hrvatske Zagreb. Ovdje je nekoliko fotografija možda ne tako poznate Save i okoliša. Prvo kod Orešja, u blizini Strmca samoborskog, ispod Zagrebačke obilaznice prema Zaprešiću.

    Prilično nizak vodostaj trenutno...kamenje vrlo sklisko ispod mosta, natrag na sunce

    skele valjda za popravak nečega...ali nema radnika

Sava nizvodno od Zagreba...prema Rugvici, kod Otoka Narta:

    Puno šira rijeka nego na dijelu oko Podsuseda

    Oderane obale svjedoče o silini bujice kod visokih vodostaja

    Nasip uz široki pojas raslinja koje bude poplavljeno kod ekstremnih vodostaja.

Dubovac

 Stari grad Dubovac s pogledom na Karlovac ...

 Ovaj prelijep stari grad-utvrdu posjetili smo 16. 03.2021. Korona ne pušta da život teče normalno, a potresi ne daju spokoja i dalje se treskamo svako malo. No, treba živjeti, odmaknuti se malo od svakodnevnog medijskog bombardiranja covidom i mjerama stožeraša, to jest zabranama svih fela, pa  smo se složili da mali izlet do Karlovca može biti jedan lijep odmor i opuštanje. Dubovac. Lijepo obnovljen, ali bez nekog sačuvanog inventara, nažalost. Osim jednog ormara i par povijesnih zemljovida, nekoliko komada hladnog oružja i to je manje više sve. U jednom dijelu utvrde nalazi se izložbeni prostor narodnih nošnji iz hrvatskih krajeva, a unutar dvorišta u prizemlju je restoran. U najvišoj četverokutnoj kuli nalazi se i dvorska kapela, a na vrhu vidikovac. Pogled se pruža nadaleko a Karlovac na svoje 4 rijeke prostrt je kao na dlanu pod ovom uzvisinom i utvrdom. Moram reći da je vrlo ugodno ozračje, da se tako izrazim. Meni je bilo posebno, nekako kao kad se vratiš doma, tako neki osjećaj. Borovi i ostalo zelenilo lijepo oplemenjuju ovaj stari grad na brdu (mislim umjetnom?) Moji Marko i Jelena su organizirali ovaj izlet.

Nešto osnovnih podataka:

Stari grad Dubovac je najstariji karlovački spomenik, ne samo zbog svoje bogate povijesti, već i zbog pionirske odluke da bude sačuvan u ime kolektivne memorije.Naime, još je od 1896. godine u općinskom vlasništvu i otvoren javnosti. Njegovom obnovom je od 1952. do 1961. godine u ime Konzervatorskog zavoda Hrvatske rukovodila Greta Jurišić. Kao vlasnik, Gradski muzej Karlovac je upravljao Dubovcem od 1965. do 2007. godine, a trenutno je korisnik branič-kule s vidikovcem, u kojoj je također postavljena i izložbe „Oko Kupe i Korane“ autora Laze Čučkovića i Željka Kovačića.

Dubovac je ime je dobio po nekadašnjoj hrastovoj (dubovoj) šumi koja ga je okruživala, a prenio ga je na suvremenu gradsku četvrt na karlovačkoj periferiji. I kao što se u 16. stoljeću govorilo „Karlovac pod Dubovcem“, jer je Dubovac bio stariji i poznatiji, tako je i danas stari grad na brdu povrh Kupe najuočljivije obilježje karlovačkog kulturno-povijesnog krajolika na koji se otvara pogled s auto-puta.

Najvažniji predložak za obnovu u 20. stoljeću je bila snimka vojnog inženjera Kreya iz 1777. godine na kojoj je dokumentirana građevina tipa kaštel, zidana uglavnom lomljenim kamenom, nepravilna četvrtasta tlocrta i ojačana ugaonim kulama. Četvrtasta branič-kula za otprilike dva kata nadvisuje tri oble, dvokatne kule, između kojih su pak razvijena krila s obrambenim, skladišnim i stambenim prostorijama. Međašem u graditeljskoj povijesti može se smatrati godina 1511. kada tadašnji vlasnik, Bernardin Frankopan, u jednom svojemu pismu spominje da je Dubovac od pretežno drvenog postao kameno zdanje.

Od 1997. se provode i arheološka istraživanja koja su razotkrila bogate prapovijesne i starovjekovne slojeve nekadašnjeg naselja, osobito značajnog u kasno brončano i rano željezno doba. U srednjem se vijeku Dubovac razvio kao naselje s utvrdom na rubu Podunavlja, tek stotinjak kilometara udaljeno od Hrvatskog primorja, na raskrižju riječnih i cestovnih putova te na području velike gustoće utvrđenih položaja. Prvi put se spominje 1339. godine, kada dobiva svojeg prvog župnika. Često pisana glagoljicom, svjedočanstva o trgovačkim i obrtničkim, pravnim i školskim okolnostima života dubovačkih purgera-slobodnjaka najbrojnija su u nekoliko desetljeća koja prethode zlosretnom Velikom petku 1578. godine, kada su Osmanlije do temelja poharale njihovu varoš. Izbjeglice su već iduće godine pribježište pronašle u novoosnovanom i hitro građenom Karlovcu, a preostao je samo kaštel što ga je, zajedno s dubovačkim veleposjedom, tih godina od Jurja Zrinskog kupilo Ratno vijeće koje je rukovodilo Hrvatskom vojnom granicom. Premda zemljišno nevelik, dubovački veleposjed je bio gospodarski značajan kao regionalno trgovište. Njegovi su vlasnici bile, između ostalih, i značajne velikaške obitelji, (S)Zudar (1387.-1426.), Frankopan (1442.-1550.) i Zrinski (1550.-1578.) a potom zapovjedništvo karlovačke vojske (1678.-1810.).

Info preuzete sa stranica grada