srijeda, 19. veljače 2014.

Brijuni, iz prošlogodišnje arhive

 U obilasku Brijuna

Vikend nakon prekrasnog koncerta Leonarda Cohena u Puli, u pulskoj Areni(3.8.2013.) bio je lijepa prilika za posjet Brijunima...Titov bijeli kakadu  papagaj Koko nije bio raspoloživ za fotografiranje, a nije bio osobito razgovorljiv toga dana iako stoji upozorenje turistima da se može čuti od Koka i poneka prostota što je pak ekskluziva,  hahaha...Tu je Titov Cadillac ELDORADO iz 1953. godine, restauriran i vožnja njime po otoku, isključivo sa službenim vozačem parka košta za pola sata  2750,00 kn! Tu su i brojne životinje smještene duž otoka Veliki Brijun...Turistički vlakić s vodičem prevozi turiste, a bicikli su popularno prijevozno  sredstvo na otoku, iznajmljuju se na otoku . Jednom riječju...predivno !
Brijuni, snimili  Jelena i Marko, 4.8. 2013.

https://www.youtube.com/watch?v=-9yZsc6dJyM


Nešto malo o Brijunima…

Veliki Brijun najveći je otok u skupini Brijunskih otoka. Površina otoka je 5,72 km²,[1] dužina obale iznosi 23,42 km[1] Otok se nalazi uz zapadnu obalu Istre zapadno od Fažane od koje ga dijeli 2 km širok Fažanski kanal. Od Pule je udaljen oko 6 km.
Kao i većina Brijunskih otoka, Veliki Brijun je naseljen još u prapovijesti. Otok 177. pr. Kr. godine dolazi pod nadzor Rimljana. U 1. stoljeću na otoku nastaje nekoliko rimskih naselja - na mjestu gdje je danas naselje Brijun, u zaljevu Dobrika i na brdu Kolci. Nakon propasti starog Rima, otok nekoliko puta mijenja vlasnike. Godine1893. otok od Mlečana kupuje industrijalac Paul Kupelwieser (1843.-1919.) koji tamo gradi ekskluzivno ljetovalište s hotelima, kupalištima, hipodromom, igralištem za golf i tenis, a uređuje se i park i lovište divljači. Izgrađeno je oko 80 zgrada, a iz Fažane je doveden vodovod.
Međutim, malarija koja je harala otokom u vrijeme prije 1. svjetskog rata učinila je od  otočja koje je do  tada bilo poput raja na Zemlji pravi rasadnik ove opake bolesti. Stanovništvo je umiralo, malo tko je želio posjetiti otočje kojim vlada malarija.Kupelwieser je pozvao svojeg znanca, svjetski poznatog mikrobiologa Roberta Kocha da učini sve što je moguće za spas ovih prekrasnih otoka i ekskluzivnog ljetovališta.
Detaljnije o povijesti Brijuna u ulomku iz knjige" Nacionalni parkovi":


"Renesansa Briona, ovaj put turistička, nastaje nakon 1893. god., kada austrijski industrijalac Paul Kupelwieser (direktor čeličane u Vitkovicama u Moravskoj) odluči kupiti otoke i na njima se baviti turizmom. U vrlo kratkom roku obavljeno je prvo krčenje i čišćenje guste makije, sadnja raznog drveća te prvi građevni radovi. Prvi energetski objekt je bila vjetrenjača (crpila vodu, tjerala motore za rashladne uređaje, drobljenje kamena itd.), a zatim je postavljen agregat. Prvi gosti, doduše u skromnim smještajnim uvjetima, bili su na Brionima već 1896. godine. Nije zaboravljena ni poljoprivreda, a 1896. god. već počinju arheološki i konzervatorski radovi. Da bi suzbio malariju, poduzetni Kupelwieser obraća se sljedeće godine bakteriologu Robertu Kochu i ovaj najprije šalje svoje suradnike, a zatim i sam dolazi na Brione. Prema njihovim uputama zatrpane su sve bare i lokve, legla komarca Anojelesa – prijenosnika malarije, a bolesnici su liječeni kininom. Već nakon jedne godine nije bilo novooboljelih.
Nakon tog uspjeha počinje gradnja većih hotelskih objekata i do 1913. god. izgrađena su četiri hotela, s ukupno 320 soba, i desetak vila. Godine 1908. dovedena je i voda s kopna. Gradnju hotela pratili su i ostali sadržaji: pristanište, pošta s telefonskom centralom, pedesetak kilometara putova i staza, kupalište sa 180 kabina, zatvoreni bazen s toplom morskom vodom, kasino, ergela i niz različitih sportskih terena, među kojima nešto kasnije i najveće igralište za golf u Evropi (18 rupa i 5850 m staza). Vino i ulje se proizvodilo iz vlastitih vinograda, odnosno maslinika, a mlijeko i odličan sir također su bili s brionskih pašnjaka. Otoci su bili reklamirani i kao klimatsko lječilište, a od 1910. god. imali su i svoj tjednik “Brioni-Inselzeitung”. Iz njega saznajemo da se odjednom na Brionima znalo okupiti 11 nadvojvoda i nadvojvotkinja (31. 7. 1910), 16 prinčeva i princeza (31. 3. 1911), 18 tvorničara i industrijalaca (27. 4. 1911)«. Iz navedenih datuma razaznajemo da je sezona trajala gotovo cijelu godinu, a struktura gostiju pokazuje da je boravak na otocima postao potvrdom društvenog statusa i prestiža.
Prvi svjetski rat prekida ovu uzlaznu liniju, a poslije rata Brioni su, zajedno s Istrom, pripojeni Italiji, ali su i dalje u vlasništvu obitelji Kupelwieser. U Italiji je turistička konkurencija bila jača, pa Brioni sve teže posluju i 1936. god., nakon stečaja, prelaze u nadležnost Ministarstva financija. Malo zatim Italija se odlučuje na znatnija ulaganja (uvodi se i svakodnevna izravna hidroavionska veza do Briona). No ubiranje plodova ulaganja prekida nova svjetska katastrofa. Umjesto bogate aristokracije hotelskim hodnicima uskoro promiču samo mornarički oficiri. Uoči samoga kraja rata Brioni su nekoliko puta bombardirani, a najveće razaranje doživjeli su 25. travnja 1945, kada su srušena dva hotela, dio obale i mnoge kuće.
Nedugo poslije rata, 1949. god. Brioni su određeni za Titovu rezidenciju na moru. Ratne ruševine su uklonjene, a postepeno su obnovljena i proširena infrastruktura (komunikacije, vodovod), obnovljene hotelske zgrade i obogaćen parkovski inven- tar. Izgrađena su dva reprezentativna objekta na zapadnoj obali Velikog Briona: »Bijela vila« – službena Titova rezidencija (1953. god.) i »Brionka« – rezidencija za strane državnike (1957. god.).
Trideset godina Brioni su bili ambijent u kojem je Tito provodio dio svoga radnog i slobodnog vremena. Evidencije kazuju da je ovdje kao domaćin i državnik primio 53 šefa država i partija, te još više premijera, ministara ili delegacija stranih država. A uobičajeno je bilo i da se ovdje povremeno održavaju sjednice jugoslavenskih rukovodstava. Tako su s vremenom Brioni postali jedan od simbola Titove politike i Jugoslavije općenito.
Otočić Vanga uređen je kao prostor Titovog povremenog doma. Na njegovu sjevernom dijelu izgrađen je prizemni kompleks, u kojem danas posjetioci mogu vidjeti intimniji ambijent u kojem je Tito živio (radni kabinet, bravarsku radionicu itd.) i dio poklona iz inozemstva i Jugoslavije. U južnom dijelu Vange iskrčen je dio bujne makije i pretvoren u voćnjak i vinograd sa zanimljivim vinskim podrumom.
U zakonskom aktu o proglašenju Nacionalnog parka (1983. god.) Vanga je posebno izdvojena kao spomen-područje.

Mikrobiolog Robert Koch je,dakle  na poziv Paula Kupelwiesera,početkom 20 st. boravio na Velikom Brijunu i pomogao otok osloboditi od malarije. Može se reći da je zapravo Robert Koch koji je na otoku proveo dvije godine iskorijenio malariju a kome je u znak zahvalnosti tu podignut spomenik. Brijuni na svom najvećem dijelu nisu tipičan nacionalni park već spomen-područje. 
Tijekom 20 . stoljeća na otoku je otvoren zoološki vrt i safari park. U skorije vrijeme postoji tkz . park dinosaura u kojem se mogu razgledati očuvani tragovi ovih zadivljujućih stvorenja .
Brijunsko otočje izuzetan je spoj prirodnih vrijednosti i kulturno-povijesne baštine. Blaga klima i pogodni zemljopisni uvjeti, duboko u kopno uvučeni zaljevi te dobro branjeni visinski položaji, osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka na otoku od prapovijesti do najnovijeg doba. Na relativno malom otočju, površine nešto veće od 7 km2, evidentirano je stotinjak lokaliteta i arheoloških objekata  i kulturno-povijesnih vrijednosti koji obuhvaćaju razdoblje od prvog neolitskog naselja poluzemunica u zaljevu Soline do stvaranja mondenog ljetovališta i lječilišta početkom proteklog stoljeća
  Brijuni su postali nakon 1953.  ljetna predsjednička  rezidencije koju su tijekom 25 godina (1954.-1979.) pohodili državnici čak trećine svjetskih država.
Ovako sažet životopis otoka koji pomno čuva tragove pet tisućljeća ljudskog djelovanja, čini legendu o njegovom postanku stvarnom, a dolaskom na otok pred nama se u jedinstvenom skladu flore, faune i baštine otvara djelić iskonskog Raja, izniman spoj u tirkizno-modro more utonulog uvijek zelenog otočja čije su uvale i brežuljci prošarani životnom bjelinom istarskog kamena.
Informacije djelomično  preuzete sa str. Nacionalnog parka Brijuni i nekih drugih izvora

Vrh obrasca
ukupna površina "Nacionalnog parka Brijuni"
3.395,00 ha
Površina morskog dijela NP
2.651,70 ha
Površina svih otoka (14 otoka i otočića)
743,30 ha
Dužina svih otočkih obala
46,82 km
dužina morske obale

22,93 km




Marko i Jelena pored Titove tipične slike...  poučne riječi u pozadini
Titov Cadillac Eldorado iz 1953. godine...
                                 Marko ispred Titovog automobila

ponedjeljak, 17. veljače 2014.

Vjesnici proljeća 16.2.2014.

Proljeće stiže?
    Nabujali šumski potoci...Stari potok
     Uz Stari potok kao i po svim šumama podnožja Medvednice procvali su brojni šafrani, ima još visibaba,   crveni peharček je povirio a i uz neke potoke niknuo je i mladi srijemuš...medvjeđi luk.

Nažalost, šuma je teško stradala ove godine,što u oluji u 11.mj 2013. što od teškog snijega i leda.Porušeno i polomljeno jako puno stabala, a uz onu štetu koju Hrvatske šume redovito rade po šumama Medvednice, a i daleko šire, to je jako zabrinjavajuća slika naših šuma...
    Ispod G.zrcala  razdvojeni Novi potok
Naš potoci...
 
Kod Mazalice se spajaju lijevo Stari potok i Novi potok , desno, G.Zrcalo

crveni peharček, jako dekorativna mala gljiva
         Pogled s retencije vode, brane Trnava uzvodno..  Stari potok + Novi potok = potok Trnava

Neke stare slike, Velebitske...Srednji Velebit



Srednji Velebit, 22.9. 2012.
Od Baških Oštarija, od planinarskih bungalova kod Prpe(Vlado Prpić -Prpa, vrsni poznavatelj Velebita i zaljubljenik u njegovu istinsku, surovu ljepotu ujedno i poznavatelj poskoka i autor knjige"Poskok i zmije Hrvatske").Potez koji smo prehodali -od Prpe  prema Dabarskoj kosi, Prikinuto brdo, Budakovo brdo pa spust na Skorpovac.Prilično naporna staza, 5 i pol sati hodanja, vrijeme dobro...bilo je toplo i hladno, mirno i jako vjetrovito a  priroda prekrasna !
Polazak iz Markuševca oko 6.30 povratak oko 23 u Markuševec....
polazak, autobus, pogled iz busa na Klek,odmor na odmorištu Dobra

Kod Prpe, bungalovi, planinarski dom...i pogled od Prpe

 Ruža Hrvatska, skulptura pred Prpinim bungalovima.Pripreme za pl. pohod

prekrasni vidici se otvaraju već nakon nepunog sata hoda...pogled na Pag

                         
Prva slika, lijevo gore stijena Velinac, staza je okružena kamenom, naravski

Vjetar puše, na mahove jako, na momente je pak toplo
                                   
Pogled s jedne strane na Pag i more, s druge na Agin kuk i Čelina u R.Dabru

Odmor 
             

                                   

niz Dabarskih kukova lijevo...Bačić kuk u pozadini  iza Ivana i m.(1314m/nv)

na Budakovom brdu...1318.m/nv
                       

Kod pl.skloništa sv Šimuna, Skorpovac, 958m/nv

ponedjeljak, 10. veljače 2014.

Coffee & choco fest u Zagrebu

Festival čokolade i kave ove je godine održan od 6.do 9. veljače u prostoru umjetničkog paviljona Hrvatskog društva likovnih umjetnika( HDLU) poznatijem kao  Džamija. Ne baš najsretnije odabran prostor za događanje ovakvog karaktera...vjerojatno je prostor bio prazan, a novac od najma svima dobro dođe... inače lijep, ali doista  neprikladan prostor za ovaj festival. Gužve su bile od prvog dana, no svakako je trebalo puno više stranih izlagača privući; ako se želi doista reklamirati neki proizvod, treba riskirati i koju  besplatnu degustaciju koje su, by the way, bile rijetke i minimalne. Sve se svelo na još jednu veliku prodaju proizvoda u određenom  prostoru. Štandovi su bili različiti, a primjer Engleza Richard Cafes je bolji primjer kako bi trebao izgledati izložbeni prostor, iako su što se artikala tiče njihove cijene za nas prilično visoke. Najmlađi su se veselili, bila je maskota koja ih je uveseljavala, a čokolade u izobilju...djeci dosta. Uglavnom, slike su tu i one će najbolje dočarati ambijent:
mjesto događanja... Džamija, Umjetnički prostor HDLU-a (Ivan Meštrović) na Trgu žrtava fašizma
pred ulazom
Na gornjem dijelu izložbenog prostora...gramafonska ploča od čokolade koja svira, svira stvarno,slušali smo. Ruskinje su popularne i kod njih je stalno bila poprilična gužva.Trend izrade starih alata i hrđavih vijaka od čokolade.
Kava na engleskom štandu...ima raznih kava i čajeva, cijene nisu popularne...skupo je
Karen, umjetnica koja slika kavom, neka vrsta akvarela, slike su lijepe
gatarin štand, gatanje iz taloga kave...30 kn. očigledno nije bila gužva za gatanje, ispod su gatarini rekviziti
macarons u bojama, torta s fondanom i masa raznih čokoladnih proizvoda

mozaik od kave albanskog umjetnika
pogled s galerije Meštrovićevog umjetničkog, izložbenog paviljona
strop, obnovljen u izvornom izgledu tek negdje prošlog desetljeća
i smartphoni su od čokolade, 50 kn.Torte "Vincek "standardne
najviše interesa kod ženskog dijela je su izazvale štikle, od 120 kn komad
divovska šalica, lijevo, maskota pile, desno
spomen žrtvama Holokausta, Hrv.drž.vrh postavio cvijeće
pogled s Trga žrtava fašizma prema Zagrebačkoj katedrali