Lantanin blog : Sljemenska žičara

utorak, 25. lipnja 2013.

Sljemenska žičara

Na Sljeme
Stazama 57 i 57 A, uz mala skretanja i istraživanja krenuli smo jednog jutra od Tunela na Sljeme.

Na Sljeme prateći žičaru...koja više ne vozi.

Zanimala nas je trasa žičare pa smo se dobar dio puta kretali ispod nje, zapravo, ispod sajle. Kak' bi za sajlu ispravnim književnim jezikom rekli, čelično uže? Prošli smo ispod 1. stupa, došli do 6. stupa žičare i dalje sve do vrha i Tv-tornja ... pa... da se prisjetimo naše sljemenske, danas pokojne žičare.

Sljemenska žičara zauvijek je prestala prevoziti putnike na vrh Sljemena 30. lipnja 2007.

Tada se odlučilo da je kvar motora neisplativo popraviti, te je žičara prestala s radom.

Planirana gradnja nove žičare je negdje zapela. Da li su u pitanju neriješeni pravno-imovinski odnosi, prostorni plan ili nedostatak sredstava, nije poznato. Malo se u zadnje vrijeme zna o tome kako napreduje taj projekt.Vjesnik je prije 5 godina pisao o tome. Dan danas je situacija manje-više ista.

Jedan od važnih uvjeta gradnje nove žičare je gradnja podzemne garaže za oko 1200 automobila(ako se ostalo pri prvobitnim idejama), i parkirnim mjestima za autobuse obzirom da se namjerava ograničiti promet motornim vozilima prema vrhu Medvednice. To je po meni malo megalomanski plan, jer, kakti je skupo popravljati žičaru, nema novaca, a stvara se plan koji zahtijeva vjerojatno 50 puta više novca kojeg nema na vidiku. No,dobro... Prema novom planu, 400 metara duža trasa tako bi kretala od Dolja; stara trasa se ne bi mijenjala, osim što bi se dobila međustanica na Brestovcu. Nova žičara bi bila građena tako da zadovoljava sve europske standarde, imala bi veći kapacitet; kabine bi primale do 8 putnika, a to znači 1500 putnika u satu i vozila bi brzinom od 6 m u sekundi, dok je stara vozila brzinom od 3 m u sekundi, te je tada vožnja žičarom trajala 23 minute. Korisnicima naše stare žičare je dobro poznato da je promet njome morao biti prekinut svako malo kod jačeg bočnog vjetra, a pravo je čudo da nikada nije bilo ozbiljnijih incidenata. Slučaj iz srpnja 1973. kada je grad zahvatilo olujno nevrijeme i ljudi su ostali zarobljeni u kabinama i do 24 sata, sretno je završio i svi su bili spašeni (i ne ozbiljnije ozlijeđeni)! Kabine su izdržale nalete vjetra koji su čupali stoljetna stabla s korijenjem kao od šale. Kako je pisao Vjesnik, kada je žičara puštena u promet 1963.godine, bila je to najduža trasa (4017m) jednoužne žičare u Europi sa samo jednim pogonom. Dakle, naš stari Sljemenski lift je otišao u mirovinu nakon 44 godine rada, a za novi se još uvijek ne zna kada bi mogao početi prevoziti putnike jer nikakvi radovi nisu ni započeli. Ako se namjerava voditi računa o utjecaju povećanog automobilskog prometa na kvalitetu zraka, te biljni i životinjski svijet Medvednice, onda bi žičara bila bolja opcija. Bilo bi dobro da se smanji količina ispušnih plinova, a ne obrnuto... Kako se i inače ne vodi naročita briga o zaštiti šuma i voda, te životinjskom i biljnom svijetu (osim na papiru), uz kronični nedostatak novca, cijeli taj projekt je jedno veliko pitanje, tim više što je stara žičara uglavnom radila s gubitkom. Šteta, ipak je žičara puno značila izletnicima i ugostiteljima na vrhu Medvednice jer je promet u ugostiteljskim objektima preko radnog dana drastično pao.

Eee... kada će se riješiti zavrzlame s otkupima zemljišta, nitko ne zna, a tek troškovi nove moderne žičare, njezinog postavljanja, uz sve popratne troškove i pitanja koja prate takve velike projekte? Niti glasa, niti slova! Nitko više o tome ne govori.