Naše
šume
Medvednica,
pluća i zaštitnica našega grada, dom čistih izvora pitke vode rapidno mijenja
svoj izgled. Čak i ljudi koji nisu često imali prilike posjetiti obronke Zagrebačke
gore su uočili razmjere devastacije šume. Stanovnici svih podsljemenskih
naselja zasigurno su primijetili da se posljednjih godina znatno povećao broj
teških kamiona koji služe osim za prijevoz teških trupaca iz opustošenih šuma
Medvednice i uništavanju naših prometnica. Asfalt puca i šahtovi se udubljuju pod
težinom tereta koji ti neumorni dizelski
divovi odvoze u nepoznato. Taj teret
koji zauvijek odlazi do jučer je bio dio našeg krajobraza, dio vizura koje naše
oči gledaju, dio svježih mirisa koje vjetar donosi, hladovina i mir. Ta stabla su bila dio živog
svijeta. Sada...sada su suha drvna građa i
nikada više neće propupati, nikada prolistati. Zašto? Zato jer su Hrvatske šume i šumarija
tako odlučili, ne pitavši nikoga za mišljenje, ne uvažavajući ničije osjećaje i ne poštujući povezani svijet biljnih i životinjskih vrsta.
Posljednjih nekoliko mjeseci upravo nevjerojatnim tempom ruše se stare hrastove
šume, ruše se stare visoke i zdrave bukve, ruše se lijepe jele po vrhu
medvedničkog grebena i ostaje pustoš, ružnoća, ogromne hrpe razbacanog granja. Koperanti rade što i kako im se prohtije, prave sustavne kontrole nema. Kažu U PP Medvednica,
to nisu samo šume za izlete i rekreaciju, to su gospodarske jedinice koje nose
svoj broj. Park prirode bi se trebao baviti isključivo zaštitom šume i životinje, a ne opravdavati nepopravljivo.
Njima
su to gospodarske jedinice. Nama su to šume utkane u vizure s kojima smo
se saživjeli. Drveće koje je raslo 50 ili čak 100 godina. Ali, došlo izgleda takvo vrijeme... pohlepa,
profit, bonusi su postali osnovna pokretačka snaga mnogih pojedinaca. Sruši što više, prodaj,
spremi profit u džep, ostavi pustoš iza sebe. Kada više ovdje ne bude drva za izvoz, ići dalje i opet
krenuti istim redoslijedom ispočetka. I tako dok ide i dok se ima što
prodavati. Jeftinije je pustiti šume da se same obnavljaju, pa možda bude šume
za 50 ili 150 godina nego pošumiti ogoljena područja.
Čak se
i ja sjećam da su se šume prije 40-45 godina obnavljale i na način da je
tadašnja šumarija organizirala prijevoz
za stanovnike sela koji su htjeli raditi na sadnji šumskih mladica. Uz dnevnicu.
Jelovečka
šija, Ruševski brijeg, šume iznad Bačuna sve do Njivica, šume iznad Markuševca, Markuševačke Trnave i Bidrovca su
ne prorijeđene, već su neke potpuno posječene. Padine brda su obrijane, ništa
nije na njima ostalo. Široki pojas preostale šume uz ove već posječene dobrano
je istočkan crvenim točkama. Vučje jame su na redu za uništenje. Dakle, nastavlja se sječa. A sve to u parku
prirode Medvednica. Što će to taj park prirode ponuditi svojim izletnicima i
rekreativcima? Šiblje i trnje, a toga ima ovdje ionako već na pretek. Malo se
privatnih zemljišnih parcela nadomak naselja obrađuje, malo se voćnjaka održava
i obnavlja tako da su i šumske životinje počele tražiti skloništa i hranu u
šikarama bliže naselljenim područjima. Nije ni čudo, one više nemaju u šumi
mira. Postavila sam pitanje o takvom gospodarenju šumama Medvednice( po mojem
mišljenju, a i mišljenju većine stanovnika Podsljemena to je devastacija) inspekciji Ministarstva okoliša te je rečeno
da će se, navodno, obaviti nadzor nad
nekim lokacijama. Možemo se samo (uzaludno!)nadati da nova uprava HŠ-a neće raditi na isti način kao prethodnici. Ha...možeš mislit da neće, još jačim tempom harače po šumama već na početku.😠
Nji
 | |||||
| Jelovec i Jelovečka šija, šume koje su prošle godine još bile tu... |
 |
| Bačun, sječa šume se nastavlja(fotografije poslao g.Marijan Špiček) |
 |
| Bačun prema Njivicama...svi putevi razrovani, drveće posječeno i čeka brzi transport. |
