2020.
Kad snaga nestaje
Nakon što se nekako oporavila se od jake upale pluća, još slaba na nogama prvo što je učinila bilo je da posjeti starog oca. Jedva se uspela stubištem... umor kod svake stepenice bio je nevjerojatan. Ništa u njegovom glasu i razgovorima preko telefona nije ju pripremilo na ono što je zatekla ušavši u stan. Sestra joj nije rekla koliko je stanje loše, na hitnoj prošlog mjeseca tek su mu dali neku kremu za rane i poslali ga doma, nakon 5 sati u čekaonici. I tako je sada sjedio na kauču listajući novine. Nije ih čitao...Zamatao je ranjave noge novinskim papirom…bile su se slijepile u krvi i tvorile tvrdi oklop poput crno-šarenog gipsa oko obje potkoljenice. Čelo izgrebano noktima, ruke su bile pune otvorenih rana ne koje se slijepila košulja i obojila se tamno smeđe. Ipak je, usprkos grozomornim novinskim bandažama ubrzo krv našla put i polako curkala ispod stopala. Pod je bio sav umrljan krvlju. Ručnici i puloveri prebačeni po kauču bili su puni tamnih mrlja. Sam miris krvi je bio toliko opor i strašan da je iznimnom snagom volje ostala pri svijesti. Otvorila je prozor, jedva je uspjela razmaknuti gomilu stvari sa stolića pred prozorom i udahnula zrak. Činilo se zadnji čas. Već je osjetila kako joj trne glava i kako se nakuplja vrlo slana slina u ustima. Disala je kroz prozor grabeći zrak kao utopljenik . Kad je osjetila da se snaga prikuplja, da je glava sposobna okrenuti se i svladati katastrofične slike koje su ispunjavale prostoriju, tada se okrenula, ponavljajući u sebi mir, mir, mir...diši, diši mirno, polako. Na njezin šokiran pogled i pitanje što se zaboga ovdje događa, zašto otrovnu boju s novina stavlja na otvorene rane, rekao je... zato jer mora! Očeve umorne oči bile su u potpunoj suprotnosti s bujicom riječi koja je provalila iz njegovi usta. Bolest je govorila kroz njega više nego on. Vikao je da neće njemu nitko govoriti kako će se on zamatati i liječiti, nikuda on ne ide, nema on nikakav šećer, to su gluposti... njegove stvari nitko ne smije dirati i gotovo! Zarazit će ga tamo ...dobit će koronu i onda je gotov. Zna on to. Zna! Nije ništa više rekla...nije imala snage za uzaludne borbe. Uhvatila je telefon i jedva otipkala broj 194.
